Godina izdanja: 2010.
Izdavač: VBZ
E vala baš, dabogda. Posle ovoga se
jedino nadam da mi neće biti nepodnošljiva njena starost.
Sakrastično i duhovito, kao što gospođa
Rudan ume, priča o kompleksnom i neizbežnom odnosu majke i ćerke u vremenu kada obe
imaju dovoljno godina da nemaju pojma koliko će jedna drugoj nedostajati.
„Gospođo, ona cijele noći spava, ona
po čitave noći tiho diše, ja ne mogu oka da sklopim, nakon operacije, noge su
mi dva stupa. Ja ne spavam, ona laže, laže čim zine, kad ste vi tu jauče i
zapomaže, čim odete sama se digne i sjedne, pije kroz slamku kavu iz automata.“
Rekla sam joj: „Danas će doći Mala,
imam upalu pluća.“
Jauknula je.“
No comments:
Post a Comment
Any emotions? Leave a comment!